Crkva svete Katarine Aleksandrijske u Zagrebu

Isusovci su došli u Zagreb 1606., a već godinu dana kasnije otvaraju gimnaziju na Gornjem gradu. Današnja crkva građena je od 1620. do 1632., a zaštitnica joj je sv. Katarina Aleksandrijska. Pokraj crkve isusovci su podigli i zgradu kolegija, današnji Klovićevi dvori.

Na mjestu današnje crkve u 14. stoljeću bila je mala dominikanska crkva. Ona je zbog čestih turskih provala služila i kao vojno spremište. U prvoj polovici 17. st. isusovcima je dodijeljena ta crkvica, ali kako je za njihove potrebe bila premala i suviše derutna, oni su između 1620. i 1632. sagradili i opremili potpuno novu crkvu. Uz crkvu su podigli i samostan (danas Galerija Klovićevi dvori).

Crkva sv. Katarine je dvaput stradala u požaru, 1645. i 1674. godine. Međutim 1674. godine izgorjela je do temelja sa svom opremom. U obnovi i ponovnom opremanju crkve pomogli su hrvatski velikaši, a zauzvrat su, prema tadašnjem običaju, mogli postavili svoj obiteljski grb ili su dobili čast da budu sahranjeni u crkvi i postave nadgrobne ploče. Tako su u crkvi pokopana dva hrvatska bana, Franjo Vlašić i Ignacije Gjulaj.

Riječ je o ranobaroknom tipu crkve. Pravokutni brod nadsvođen je bačvastim svodom, koji se preko duboko usječenih susvodnica oslanja na bočna ojačanja zidova broda, zidane stupce, odnosno Wandpfeilere. Prostori među Wandpfeilerima formirani su u kapele. U kapelama se nalazi pet drvenih baroknih oltara iz 17. stoljeća te jedan mramorni oltar iz 1729. godine.

Među najvrjednija djela u ovoj crkvi ubraja se mramorni oltar sv. Ignacija jedan od utemeljitelja Isusovačkog reda. Izradio ga je slovenski barokni kipar Francesco Robba 1728-1729. Cjelokupna kompozicija ovog oltara predstavlja vrhunac skulpture u Zagrebu.

Glavni oltar u drvetu podignut je 1762. Iza oltara je donacijom obitelji Erdödy naslikana velika iluzionistička fresko slika: Sv. Katarina među aleksandrijskim filozofima i književnicima. Sliku je izradio Andrija Ilovšek iz Ljubljane sin Franje Ilovšeka koji je izradio slike na svodu, dok je štukature izradio Anton Joseph Quadrio iz Milana.

Nakon ukinuća isusovačkog reda 1773. crkva je i dalje na raspolaganju gimnaziji i kasnije osnovanom sveučilištu te otuda i današnji naziv „Sveučilišna ili Akademska crkva“.

Nakon Velikog zagrebačkog potresa 1880. crkva je teško oštećena, ali srećom svod nije srušen nego samo oštećen. Crkva je temeljito obnovljena 1896. godine prema projektu Hermanna Bollea. U historicističkoj obnovi crkva je dobila današnje pročelje.

Sljedeća potpuna obnova trajala je od 1978.-1993. U toj obnovi restauriran je sav inventar, štukature i freske. Crkva je dobila originalni izgled. Zablistala je punim sjajem. Postaje nezaobilazno mjesto za turiste, vjernike, a zbog svježine boja, idealno mjesto za vjenčanja.

Crkvu posjećuju mnoge državne i kulturne delegacije iz cijelog svijeta. U crkvi se zbog izvrsne akustike održavaju lijepi koncerti sakralne i klasične glazbe za što su u radionici Antona Škrabla (Brestovec, Slovenija) 2018. godine obnovljene i proširene postojeće orgulje.

Nažalost nije se moglo dugo uživati u ljepoti novoobnovljene crkve. Snažan potres 22. ožujka 2020. godine teško je ranio gornjogradsku baroknu ljepoticu. Dio štukatura otpao je sa svoda, svod je ozbiljno popucao, čak i neki nosivi zidovi. Do daljnjeg u njoj nema niti misa, niti vjenčanja niti lijepe glazbe.

Razmjere oštećenja možete vidjeti u fotogaleriji crkve sv. Katarine.