Palača Burze – Zgrada Hrvatske narodne banke (HNB)

Monumentalni dojam pročelja prenosi se i u ulazni prostor, koji je oblikovan kao visoki vestibul s kasetiranim stropom ukrašen rozetama.  Prostorom dominira stubište koje vodi u foaje glavne burzovne dvorane. Foaje je polukružnog oblika i prekriven je velikim staklenim nadsvjetlom.

Iznad ulaza u glavnu burzovnu dvoranu nalazi se veliki sat. Svi satovi u  zgradi imaju zajednički mehanizam, kako bi pokazivali isto vrijeme. Dvorana je okruglog oblika i natkrivena je kasetiranom armiranobetonskom kupolom promjera 21 metar. Premda to nije vidljivo sa ulice, vanjska opna kupole viša je od glavnog pročelja zgrade. Pod dvorane prekriven je mozaikom, a središnji dio staklenim prizmama koje omogućavaju osvjetljavanje manje dvorane u prizemlju. Fotografije unutrašnjusti zgrade možete pogledati na web stranici HNB.

Povijest zgrade

Priča o palači Zagrebačke burze za robu i vrednote usko je povezana s njezinim osnivanjem i radom. Iako se osnutak Burze smješta u 1907. godinu, kada je počeo rad Sekcije za promet efektima i robom u okviru Trgovačkog doma, Zagrebačka burza službeno je osnovana 1918. godine.

Burza je u početku djelovala u prostorima Trgovačkog doma koji se nalazio u Jurišićevoj ulici br. 1, gdje je Trgovački dom Burzi iznajmio veliku dvoranu dnevno na jedan sat radi održavanja burzovnih sastanaka te jednu sobu u koju je smješten ured. Promet je na Burzi u tom razdoblju rastao, a povećavao se i broj njezinih članova te su se prostorije kojima se Burza koristila ubrzo pokazale premalenima.

Zagrebačka burza za robu i vrednote na kraju se odlučila na gradnju vlastite palače. U studenome 1920. godine Zagrebačka burza od grada kupuje parcelu, gradilište trokutastog oblika koje se nalazilo na samom kraju Jurišićeve ulice, gdje su se spajale Martićeva ulica i ulica Račkog.

Burza odmah započinje s procesom gradnje palače. Odlučeno je da se najbolji projekt odabere na pozivnom natječaju na koji su pozvani arhitekti Viktor Kovačić, Aladar Baranyai, Ignjat Fisher, Bruno Bauer, Laza Dungjerski i Jože Plečnik.

Rješenje Viktora Kovačića izabrano je kao najbolje. Kovačić u svom natječajnom projektu razmišlja i o urbanističkoj cjelini i predlaže još jednu zgradu, koja bi trebala biti blizanac njegovoj zgradi Burze i činiti simetričan ulaz u novi dio grada.

Burzovno vijeće i tajništvo 1922. godine donose odluku da se arhitekta Kovačića i generalnog tajnika pošalje na studijsko putovanje. Kovačić je tako na putovanju posjetio i zgrade bečke i berlinske burze. Po povratku, sporazumjevši se s predsjedništvom Burze, Kovačić izrađuje novi projekt, koji je, s manjim izmjenama, i ostvaren.

Nakon smrti Viktora Kovačića 21. listopada 1924. poslove je preuzeo Hugo Ehrlich, nekadašnji Kovačićev partner, a uz njega rade arhitekti Alfred Albini i Mladen Kauzlarić. Oni dovršavaju unutarnje uređenje zgrade.

Posebna je pozornost posvećena opremi zgrade, pa se tako posebno za zgradu oblikuju namještaj, rasvjetna tijela te ograde na stubištima i galeriji glavne burzovne dvorane.

Zgrada Zagrebačke burze za robu i vrednote otvorena je 18. lipnja 1927. U povodu otvorenja zgrade Burze tjednik “Svijet” tom je događaju posvetio cijeli broj.

Nažalost, završetak gradnje poklopio se s usporavanjem rasta hrvatskoga gospodarstva i smanjivanjem prometa na burzi. Do Drugoga svjetskog rata Zagrebačka je burza velik dio svojih prostorija iznajmljivala.

Burza prestaje s radom 1945. godine.