Tkalčićeva ulica – od potoka Medveščak, do prvih zagrebačkih bordela

Tkalčićeva ulica

Tkalčićeva ulica danas je pješačka zona, prepuna kafića s vanjskim terasama, idealnih za promatranje prolaznika i uživanje u gradskoj vrevi. Ona je odlično mjesto za jutarnju kavu, ručak s prijateljima ili večernji izlazak, a restorani nude raznovrsne kuhinje, od tradicionalnih hrvatskih jela do internacionalnih specijaliteta.

Potok Medveščak – pokretač gospodarstva

Tkalčićeva ulica, koja danas vrvi životom, nekada je bila korito potoka Medveščak (tada zvan i Crikvenik ili Cirkvenik). Potok je tekao između Gradeca i Kaptola, od Ksaverske doline sve do Žitnjaka.

Njegove vode pokretale su brojne mlinove, njih čak 25, koji su bili važni pokretači industrije dvaju naselja. Uz njegove obale niknule su prve tvornice sukna, sapuna, papira, likera, a kasnije i kožarske industrije.

Vodenice su često bile predmet sukoba između pobratimskih gradova Kaptola i Gradeca. Mirovnim ugovorom iz 1392. zabranjena je gradnja novih vodenica uz zajedničku gradsku granicu, između današnjeg južnog kraja Medvedgradske ulice i Trga bana Jelačića, tako da su unutar grada ostala samo dva mlina.

Preko potoka se prelazilo i Krvavim mostom, mjestom čestih sukoba između Kaptola i Gradeca.

Više o povijesti potoka možete pročitati i pogledati na stranicama Muzeja Grada Zagreba.

Od ulice Potok do Tkalčićeve ulice

Krajem 19. stoljeća, točnije 1898. godine, potok je prekriven pod nadzorom arhitekta Milana Lenucija, a 1900. godine nastala je ulica imena Potok, a 1913. mijenja ime u Tkalčićeva ulica, u čast povjesničara Ivana Krstitelja Tkalčića. U ulici su živjeli siromašni radnici i sluge koji su radili za bogate građane Gradeca i crkvene vjerodostojnike Kaptola.

Ulica crvenih svjetiljki

Stoga ne čudi da je baš Tkalčićeva ulica bila glavno središte prostitucije. U jednom je periodu svaka druga kuća u ulici bila bordel.

Na prijelazu u 20. stoljeće prostitucija je bila legalna, a u Zagrebu se reklamirala kao turistička atrakcija i pridonijela gospodarstvu grada.

Da bi otvorio bordel, vlasnik se morao prijaviti u gradskoj vijećnici i dobiti dozvolu. Licenca je zahtijevala dobro upravljanje bordelom i pružanje kvalitetne usluge. Žene koje su radile u bordelima morale su dva puta tjedno ići na liječnički pregled.

Bordelima nije bilo dopušteno oglašavati svoju prisutnost, ali im je bilo dopušteno postaviti diskretne lampione ispred ulaza. Najpoznatiji i najskuplji bordel, bio je Kod zelene lampe.

Ulični bordeli nastavili su raditi sve do Drugog svjetskog rata.

Ukratko

• Tkalčićeva ulica: Nekadašnji potok Medveščak, kasnije središte industrije i bordela.
• Krvavi most: Most iznad potoka, mjesto sukoba između Kaptola i Gradeca.
• Milan Lenuci: Arhitekt zaslužan za preobrazbu potoka u ulicu 1898. godine.
• Ivan Krstitelj Tkalčić: Povjesničar po kojem je ulica dobila ime 1913. godine.