Ivan Kožarić

Ivan Kožarić bio je jedan od najutjecajnijih hrvatskih umjetnika 20. stoljeća, čiji je rad poznat po svojoj kreativnoj slobodi, eksperimentiranju i neprestanom pomicanju granica umjetničke discipline.

Rođen 1921. u Petrinji, Kožarić je bio ugledni hrvatski kipar i akademik HAZU, preminuo 2020. godine. Iako je klasično obrazovan kipar, njegovo djelovanje nadilazi tradicionalno shvaćeno kiparstvo, uključujući asamblaže, instalacije, projekte i rad s ready-made predmetima. Njegov složeni opus prožet je vedrinom, osebujnim humorom i samoironijom, a inspiraciju crpi iz nadrealističkih i dadaističkih nadahnuća. Bio je i član neformalne umjetničke grupe Gorgona (između 1959. i 1966.).

Ključna Kožarićeva javna djela u Zagrebu

Kožarić je najupečatljiviji kroz svoja javna djela u Zagrebu, koja su promijenila percepciju gradske skulpture i potiču komunikaciju s publikom, kao što su: Prizemljeno Sunce, Spomenik Antunu Gustavu Matošu i Crveni znak.

Ostala djela i kreativni pristup

Kožarićev umjetnički profil karakterizira neprekidno traženje i istraživanje. Njegovi radovi često postavljaju pitanje: dokle smije ići u poricanju navika o tome što jest skulptura ili umjetničko djelo, a da rezultat i dalje bude vrhunski umjetnički.

Njegov rad obuhvaća širok raspon, od ranih figurativnih radova poput Čovjek koji sjedi (1954.) i remek-djela Kupač pod tušem (1956., čija je replika postavljena i na otvorenom u Zagrebu 1999.), do koncepata kao što je Rezanje Sljemena (1960.), kojim anticipira land art.

Na svjetskoj sceni istaknuo se 1976. godine na Biennalu u Veneciji izložbom “Hrpe” — strateški nabacane hrpe svojih skulptura — i “Privremenim skulpturama”, koje je radio na licu mjesta, stiskom šake od savitljive kuhinjske aluminijske folije. Ovim radikalnim potezom Kožarić je demonstrirao umjetnikovu slobodu, demistificirajući umjetnost i koristeći niskovrijedne materijale.

Muzejska zbirka: Grad Zagreb je 2007. godine otkupio cijeli Kožarićev atelijer, s više od 6000 eksponata, i povjerio ga Muzeju suvremene umjetnosti (MSU) u Zagrebu. Ovo omogućuje dublji uvid u njegov rad i kreativni proces.

Kožarić je slavio životni stav kojim je branio svoju slobodu, a njegova kreativna mladost i dinamični vitalizam činili su ga aktualnim i u poznim godinama. Njegovo cjelokupno stvaralaštvo teži znaku postojanja, povezujući mitsko i profano u jedinstveni simbol ljudskog makro-kozmosa.

Kao što putnik koji putuje laganom prtljagom nije ograničen teškim koferima i unaprijed utvrđenim rutama, Kožarić je u umjetnosti radio bez klasičnih okvira: njegova djela su poput slučajno prizemljenih ideja ili spontanih gesta, namjerno pomaknuta i oslobođena težine tradicije, upravo kako bi s nama, prolaznicima, spontano progovorila.

Izvori: Avangarde Museum, Avangarde Museum, Wikipedija, HBL