Secesija

U različitim zemljama Secesija se različito nazivala: u Francuskoj i Belgiji Art Nouveau, u Njemačkoj se zove Jugendstil, u Italiji Floreale ili Liberty (nazvana po londonskoj trgovini koja je prodavala modernu dizajnersku robu proizašlu iz pokreta “Arts and Crafts”), u Velikoj Britaniji Modern Style, u Španjolskoj Modernismo – s dva glavna pravca u Madridski Modernizam i Katalonski modernizam, u SAD-u je prihvaćena kasnija inačica – Art deco, a u Hrvatskoj je poznat pod austrijskim nazivom – “secesija” koji se odnosi na Bečku secesiju.

Secesija zapravo znači otcjepljenje, neovisnost, a stil se javio kao reakcija na akademizam i eklekticizam zadnjih desetljeća 19. stoljeća. Inspiriran je prirodom, u arhitekturu unosi elegantnu profinjenost zakrivljenih i ornamentalnih plošnih linija. Želio je uljepšati industrijsku proizvodnju, spojiti umjetnost i obrt, te ukrasiti bezlične fasade zgrada.

Secesija se u hrvatskoj arhitekturi javlja posljednjih godina 19. stoljeća, kada još uvijek uvelike prevladava historicizam. Na prijelazu stoljeća značajan je priliv stanovništva u gradove, pri čemu se intenizivira stambena i najamna uzgradnja. Najranija secesijska ostvarenja nastaju u okviru djelovanje atelijera Hönigsberg & Deutsch, te arhitekta Vjekoslava Bastla. Bastl gradi objekte Trgovačko-obrtničke komore te obrtnog muzeja (danas Etnografski muzej 1901.), i kuću Kallina (1903.), značajnu po upotrebi polikromiranih keramičkih pločica na pročelju, po uzoru na bečku Majolikahaus. Bastl je također autor projekta za raskošne zgrade Trgu bana Jelačića, kuću Rado (1903.) i Elsa-fluid dom (1905.). Ova kvalitetna ostvarenja hrvatske secesije pod izravnim su utjecajima bečke secesije i arhitekta Otta Wagnera, kod kojega se školovao i sam Bastl. Značajan doprinos secesijskoj arhitekturi u Zagrebu dali su i arhitekti Ignjat Fischer, Aladar Baranyai i Dionis Sunko. Vrhunac stila ostvaren je u djelu arhitekta Rudolfa Lubinskog, Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu, dovršena 1913. i uređena po načelu totalnog dizajna.

Raskošna secesijska zdanja grade se i u Rijeci, a najzaslužniji su mahom tršćanski arhitekti Emilio Ambrosini, Carlo Pergoli i Vjenceslav Celligoi. U Osijeku se mogu istaknuti radovi Viktora Axmanna, napose Kino Urania, a u Splitu djela Spira Nakića i Kamila Tončića, poput Sumpornog kupališta (1903.) i Hrvatskog doma (1908.).

Na  fasadam možemo vidjeti vijugave forme i boje, noćne životinje, gmazove, zmije, daždevnjake itd.