Barok

U hrvatskoj barok se javlja u 17. stoljeću, a traje sve do kraja 18. stoljeća. U to vrijeme Hrvatska je ponovno ujedinjena s dijelovima svog teritorija koje su okupirali Mletačka Republika i Osmansko Carstvo, nakon stoljeća rascjepkanosti i podjela. Ovo ponovno ujedinjenje ne samo da je donijelo političku stabilnost i ekonomski prosperitet, već je potaknulo kulturni preporod i procvat umjetnosti u svakom segmentu.

Na hrvatski barokni stil utjecali su različiti izvori, poput talijanske renesanse, francuskog klasicizma, španjolske latereske i njemačkog rokokoa. Karakterizirala ga je dramatična uporaba svjetla i sjene, bogatstvo boja, razrađeni detalji, dinamične kompozicije i emotivni izrazi. Barokni umjetnici u Hrvatskoj stvarali su djela koja odražavaju njihovu vjeru, građanski ponos, osobnu viziju i društveni kontekst.

Jedno od glavnih obilježja barokne umjetnosti u Hrvatskoj bilo je njezino urbanističko planiranje. U tom su razdoblju podignuti ili prošireni mnogi novi gradovi, osobito u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji. Ti su gradovi imali velike ravne ulice, pravokutne trgove u sredini okružene zgradama kako državnim i vojnim tako i reprezentativnim crkvama. Neki primjeri su Karlovac, Bjelovar, Koprivnica, Virovitica itd.

Druga karakteristika barokne arhitekture u Hrvatskoj bile su utvrde. Zbog stalne osmanske opasnosti, uz granice i obale podignute su velike utvrde radijalnog tlocrta, jarci i brojne kule. Te su utvrde služile ne samo kao obrambene građevine, već i kao simboli moći i prestiža. Dva najveća bila su Tvrđa u Osijeku i Tvrđava Brod u Slavonskom Brodu Kasnije su i sami postali veliki gradovi. Bili su utvrđeni vodom i zemljom – zemljanim humcima s topovima i kanalima ispunjenim vodom koja je trebala usporiti nadolazeće neprijatelje. Utvrda Slavonski Brod bila je najveća u Hrvatskoj, te jedna od najvećih u Europi, jer je bila okrenuta prema Osmanskom Carstvu.

Crkve su bile još jedan važan element barokne arhitekture u Hrvatskoj. Osmišljeni su da impresioniraju vjernike i posjetitelje svojom veličinom, oblikom, dekoracijom, arhitekturom, skulpturom, slikarstvom itd. Crkve su često imale ogradni zid s raskošno ukrašenim unutarnjim trijemovima, kao u Franjevačkom samostanu u Slavonskom Brodu gdje su stupovi debeli poput baroknog obilja. Najljepša je vjerojatno crkva sv. Marije Magdalene u Selima kod Siska. Ovalnog je oblika s eliptičnom kupolom i konkavnom i konveksnom prednjom stranom s dva tornja.

Barokno, zidno slikarstvo cvjetalo je u svim krajevima Hrvatske, od iluzionističkih fresaka u u crkvi Uznesenja BDM u Samoboru, sv. Katarine u Zagrebu do crkve sv. Ignacija u Dubrovniku. Najbolje očuvani primjeri su rokoko freske u dvorcu Miljana kraj Kumrovca gdje su alegorijska godišnja doba i prirodni elementi prikazani kroz ljudsku prirodu i njezin promišljanje umjetnosti.

U razdoblju baroka dolazi i do značajne obnove Dubrovnika tada u Dubrovačkoj republici nakon katastrofalnog potresa 1667. godine kada je gotovo cijeli grad stradao. U baroknom stilu pregrađene su crkva sv. Vlaha na glavnom trgu (1715.), dubrovačka katedrala te isusovački samostan s crkvom sv. Ignacija. Paolo Passalaqua ujedinio je nekoliko tih baroknih remek-djela svojim Isusovačkim stubama. Ovo prekrasno široko kameno stubište s nizom konveksnosti i konkaviteta te snažnom balustradom (koja podsjeća na čuvene Španjolske stube u Rimu) zapravo je povezivalo dva odvojena barokna dijela grada – isusovačku crkvu iznad i Trg Ivana Gundulića ispod.

Izvori: Wikipedia, Wikipedia, enciklopedija.hr