Antički Rim

U 3. st. p. K., nakon sukoba s Ilirskom kraljicom Teutom, Rimljani osvajaju ilirske gradove i uvode vojno-ekonomski sustav. Za razliku od Grčke, prožimaju čitav teritorij pretvarajući ilirske gradine u svoje gradove i uvode u Europu prvu urbanizaciju. Gradovi su centrirani – pravilno podijeljeni.

Razinu rimske organizacije prostora dokazuju brojne vile rustike, kao i ruralna naselja (najreprezentativnije su Verige na Brijunima, Pula i Trogir). Tipične rimske mreže pravokutnih ulica (decumanus/cardo) najbolje su sačuvane u Poreču i Zadru.

Najviše cjelovito sačuvanih rimskih spomenika nalazi se u Puli. Osnovana u 1. st. u spomen Cezaru, Pula je prepuna klasične rimske umjetnosti: gradske zidine, dvoja gradska vrata, slavoluk, dva hrama na Forumu, ostaci dvaju teatara. Najvažniji su: Slavoluk Sergijevaca, postavljen 30. g. u spomen trojici uglednika iz roda Sergijevaca; Augustov hram podignut 2. – 14. g. tj. u klasičnom razdoblju, te Amfiteatar iz 2. st. – tzv. Pulska arena.

U Dalmaciji je glavni grad bio Salona, od kojeg su ostale samo ruševine. Salona je imala oko 40 000 stanovnika. U blizini Salone u doba kasne antike nastaje i najveća rimska arhitektonska struktura na tlu Hrvatske, Dioklecijanova palača (oko 300. g.),^[1] na čijim će se ostacima kasnije razviti grad Split. To je ujedno jedan od najznačajnijih spomenika kasnoantičke arhitekture uopće, u kojemu se sabiru najraznolikiji umjetnički utjecaji golemog rimskog carstva.

Pojam “Antički Rim” odnosi se na razdoblje koje se proteže od osnutka grada Rima u 8. stoljeću prije Krista, preko Rimskog kraljevstva (753. – 509. pr. Kr.), Rimske Republike (509. – 27. pr. Kr.) i Rimskog Carstva (27. pr. Kr. – 395. AD), i konačno do raspada Zapadnog Rimskog Carstva u 5. stoljeću nove ere.

Antički Rim započeo je kao Italsko naselje, tradicionalno datirano u 753. pr. Kr., pored rijeke Tiber na talijanskom poluotoku. Naselje je preraslo u grad i državnu upravu Rima i počelo kontrolirati svoje susjede kombinacijom ugovora i vojne snage. Na kraju je kontrolirao talijanski poluotok i asimilirao grčku kulturu južne Italije (Magna Grecia) i etruščansku kulturu, postavši dominantna sila u mediteranskoj regiji i dijelovima Europe.

Bilo je među najvećim carstvima u starom svijetu, s procijenjenih 50 do 90 milijuna stanovnika, otprilike 20% svjetske populacije u to vrijeme. Pokrivao je oko 5 milijuna četvornih kilometara (1,9 milijuna četvornih milja) na svom vrhuncu 117. godine.

Izvor: Wikipedija, Wikipedija

Foto: Wikimedia