Pavao iz Sulmone

Talijanski Graditelj i Kipar Kraja 14. Stoljeća

Pavao iz Sulmone (Paulus de Sulmona), aktivan u Zadru i Pagu krajem 14. stoljeća, bio je talijanski graditelj i kipar. U spisima se spominje pod nazivom “magister Paulus quondam Vanutii de Sulmona”, što ukazuje na to da mu je otac bio Vanuncije (Vanozzo), također majstor, pa se pretpostavlja da je Pavao naslijedio očev zanat.

Iako nije smatran kiparom velikih umjetničkih dosega, njegov rad je značajan za kasnosrednjovjekovnu umjetnost istočnog Jadrana, a posebice za grad Pag.

Djelovanje u Zadru

Pavao iz Sulmone započeo je svoju dokumentiranu karijeru u Zadru, gdje se prvi put spominje 20. kolovoza 1386. godine, kada je naveden kao “marmorarius” (klesar), premda se kasnije naziva “tryapetra” ili “lapicida”.

Među njegovim najvažnijim radovima u Zadru su:

• Nadgrobni spomenik Nikole Matafara (1386.): Dobio je zadatak isklesati nadgrobni spomenik zadarskom nadbiskupu Nikoli Matafaru prema nacrtu slikara Menegela Mlečanina. Sačuvani dijelovi ovog spomenika, poput reljefne kompozicije nadbiskupa među kanonicima, nalaze se u Narodnom muzeju u Zadru. U blizini zvonika zadarske katedrale pronađen je i naknadni ulomak lika koji pripada tom spomeniku.
• Crkva sv. Mihovila (1389.): Sklopio je ugovor za gradnju oltanog prostora (prezbiterija) crkve Sv. Mihovila prema nacrtu graditelja Andrije Desine. Na pročelju te crkve, u gotičkoj luneti, prikazan je arkanđeo Mihovil.
• Sakristija crkve sv. Spasa (1398.): Radio je i na sakristiji crkve sv. Spasa.
• Kapela sv. Šimuna (1398. – 1400.): Tri zadarska plemića angažirala su ga 1398. godine za pripremne radove i kao protomagistra gradnje Kapele Sv. Šimuna u crkvi Sv. Marije Velike (danas crkva Sv. Šimuna). Detaljan ugovor za gradnju same kapele, s križnim svodovima i kupolom, sklopljen je 1400. godine. Pavao je također zaslužan za tri kipa (Sv. Josip, Bogorodica i Anđeo) koji su pripadali kompoziciji Prikazanja u Hramu i vjerojatno su izvorno bili namijenjeni toj kapeli.

Ključno djelo: Pročelje Crkve u Starom Pagu

Nakon što je 25. rujna 1391. prodao svoju klesarsku radionicu u Zadru, vjerojatno zbog odlaska, Pavao je otišao na Pag.

Njegovo najreprezentativnije djelo je pročelje Crkve Marijinog Uznesenja (Crkva sv. Marije) u Starom Pagu, koje je izgradio i ukrasio reljefima 1392. godine. Pavao se osobno potpisao na pročelju, ispod reljefnog lika arkanđela Gabrijela.

Pročelje Crkve Marijinog Uznesenja u Starom Pagu, koje je Pavao izradio, ima romaničko-gotička obilježja. Sadrži brojne reljefe i dekorativne elemente:

1. Luneta portala: Prikazuje reljef Bogorodice od Milosti (Gospa od Milosti) koja pod svojim plaštem štiti pobožne Pažane. Ikonografska analiza lunete izrazito je gotička.
2. Gotička rozeta: Iznad reljefa arkanđela nalazi se rozeta s bogato ukrašenim okvirom.
3. Reljef Agnus Dei: Poprsje Krista (Agnus Dei) isklesano je iznad rozete.
4. Reljef Arkanđela Gabrijela: Nalazi se na ploči ispod koje se nalazi njegov potpis i reljefna ruža. Na toj ploči Pavao je isklesao i grb paškog kaptola (golub) te grb zadarskog nadbiskupa Petra Matafara.
5. Alegorije Dana i Noći: Na uglovima pročelja u prizemnoj zoni nalaze se dva zgrčena ljudska lika, poput telamona, koji navodno simboliziraju Dan i Noć.
6. Reljefi svetog Jurja: Sa strana pročelja nalaze se dva simetrična reljefa sv. Jurja.

Iako izvori navode da je Pavao iz Sulmone radio na pročelju, neki istraživači su procijenili da desni reljef sv. Jurja odstupa stilski od ostalih skulptura i da nije djelo Pavla.

Klesarske i stilske značajke Pavla iz Sulmone, koje su lako uočljive na reljefima u Starom Pagu, omogućile su definiranje njegova kiparskog opusa. Njegovi kipovi i glave često su okrugli, obrazi debeli i zaobljeni, s tvrdo modeliranim (gotovo geometrijskim) nosevima i malim ustima. Ruke su mu opisane kao kratke i nespretno isklesane. Reljef arkanđela na pročelju Paga izrađen je s najviše pažnje.

Izvor: Hrčak PDF – Ivo Petricoli