Benediktinski samostan – čuvar UNESCO-ve baštine, paških okusa i Trna s Isusove krune

Benediktinski samostan sv. Margarite, osim što je povijesna znamenitost, to je srce paške tradicije, umjetnosti i gastronomije.

Samostan i crkva Navještenja Blažene Djevice Marije

Prostrana samostanska zgrada, prožeta mirnom atmosferom, izgrađena je u 15. stoljeću, paralelno s osnivanjem “Novog Paga.” Zasluga za njeno podizanje pripada paškome kanoniku Jurju Slovinji, čime je benediktinkama omogućeno sigurno preseljenje iz Staroga Grada.

Uz samostan podignuta je crkva Navještenja Marijina. Jednostavna jednobrodna crkva, s polukružnom apsidom i dvije pravokutne kapele, ima oblik latinskog križa, a dovršena je 1483. godine.

Gradnju Kapele sv. Nikole, kasnije Gospe od Milosrđa, ugledna paška plemenitaška obitelj Mišolić povjerila je majstoru Jurju Dalmatincu, a on kasnije svom učeniku Radmilu Alegretiju.

U samostanskom dvorištu, gdje i danas raste mediteransko bilje, pronaći ćete krunu zdenca donesenu iz Starog grada još davne 1353. godine. Prema legendi, bunar se čudesno napunio pitkom vodom za vrijeme strašne suše nakon molitvi Pažana Majci Božjoj.

Crkvena umjetnost Benediktinskog samostana

Benediktinske redovnice, stroge klauzure, koje iz samostana izlaze vrlo rijetko i to uz dopuštenjem poglavarice, unutar zidina čuvaju velik broj djela srednjovjekovne umjetnosti visoke razine:

• Najznačajniji predmet samostana je Relikvijar Svetog Trna. Riječ je o moćniku sv. Trna u kojem se čuva relikvija Kristove Krune. Relikvjar je izrađen u zadarskoj zlatarskoj radionici.
• srebrni oltarni križ Svetog Benedikta iz 14. stoljeća,
• relikvijar svete Klare iz 15. stoljeća,
• gotičko-renesansna Madona u temperi na drvu iz 15. stoljeća.

Relikvija Svetoga Trna

Relikviju Svetoga Trna s Isusove trnove krune čuvaju paške koludrice još od 1443. te je Trn, uz samu Trnovu krunu u pariškoj katedrali Notre Dame, jedini Sveti Trn u svijetu s Autenticom, službenom potvrdom Svete Stolice o njegovoj autentičnosti, koju je 1788. potvrdila i Kongregacija za obrede Svete Stolice.

Poznato je kako su trojica papinih izaslanika (vizitatora) u različitim razdobljima Trnu priznala autentičnost, riječima Esse de corona Domini! (lat. “Jest s krune Gospodnje!”).

Prema izvorima, donio ga je 1443. fra Ivan Tutnić svojoj sestri, koludrici Mariji na njezino monaško zavjetovanje u benediktinski samostan, napisavši i ispravu o tomu daru (Paška isprava).

Prijepis isprave (1564.), iz arhiva Marka Laura Ruića s ovjerom javnoga bilježnika Benedikta Zurovića, donosi darovateljeve zahtjeve o čuvanju, štovanju i izlaganju relikvije na bogoslužjima. U ispravi se Sveti Trn naziva “prebogoljubni i Presveti Trn neizrecive krune Gospodina našega Isusa Krista” i “prebogoljubna uspomena moći”

Blagdan Svetoga Trna Isusova slavi se 4. svibnja. A procesija ulicama grada Paga redovito se održavala petsto godina, od 1445. do 1945., kada ju zabranjuju komunističke jugoslavenske vlasti. Od uspostave Republike hrvatske ponovno se održava.

Plemićki samostan, ženska škola i čipkarstvo

Samostan redovnica sv. Benedikta slovio je kao plemićki samostan jer su redovnice uglavnom bile pripadnice plemićkog sloja. Od 16. stoljeća redovnice su podučavale žensku djecu čipkarstvu i pismenosti.

Tijekom francuske okupacije (1807. godine) djeca su u samostanu besplatno poučavana čitanju, pisanju i ručnim radovima, posebno čipki.

Od 1842. do 1896. tu je djelovala ženska pučka osnovna škola sa stručnim učiteljicama gdje su podučavale čipkarstvo.

Samostan i školu paških benediktinki posjetio je 1875. godine car Franjo Josip, a početkom 20. stoljeća svojim posjetom benediktinke je počastila i nadvojvotkinja Marija Jozefa, zaštitnica narodne umjetnosti u Dalmaciji.

U vrijeme Drugog svjetskog rata samostan i njegovu pučku kuhinju pomagao je hrvatski Caritas i nadbiskup Alojzije Stepinac, prehranjujući djecu i siromahe.

Tijekom Domovinskog rata redovnice su bile povezane s Caritasom iz Italije i Francuske te s brojnim prijateljima samostana u svijetu i tako su pomagale napaćenom stanovništvu, izbjeglicama i prognanicima.

Paška čipka – niti UNESCO-ve baštine

Teško je govoriti o Pagu, a ne spomenuti njegov najfiniji izvozni proizvod: pašku čipku. Ona je esencija paškog tekstilnog rukotvorstva, a njen osnovni motiv je vječni gotički četverolist, nepromijenjen od renesanse do danas.

Upravo su benediktinke samostana sv. Margarite imale ključnu ulogu u očuvanju i prijenosu ove vještine. Stoljećima su čipku koristile za izradu liturgijskog ruha, ali su također podučavale Paške žene, pokrenuvši 1840. godine i službenu školu čipkarstva.

Danas je paška čipka, zajedno s onom iz Lepoglave i Hvara, uvrštena na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva (od 2009. godine).

“Paški Teg” nije uteg

Što je “Paški Teg”? Izraz „paški teg“ je arhaični naziv na srednje čakavskom govoru a znači „paški rad“, tj. izraz u čipkarstvu i pojmu matrice rane renesanse čipke geometrijskog uzorka. On je izraz koji je ostao u stilu i fakturi starinskog ukrasa koji se razvio iz raspela. “Teg” je arhaični naziv za rad, a odnosi se na rad za ukras na prsima košulje nastalog u stilu starinskog uresa.

Paški okusi

Baškotin i Koludraška štrika čuvene su delicije koje također čine dio nematerijalne kulturne baštine Paga.

Baškotin – dvaput pečen slatki prepečenac

Paški baškotin je tvrdi slatki prepečenac. Spada u krug peciva podrijetlom iz rimske kulture odnosno pojedinih talijanskih krajeva (od lat. biscoctus – dva puta pečen) koji su se trgovinom i razmjenom proširili diljem Mediterana poprimajući različite oblike i izmjene u receptima, a tako su preneseni i na hrvatsku obalu Jadrana, gdje su poznati pod istim ili sličnim nazivima.

Kao nematerijalno kulturno dobro paški baškotin obuhvaća vještinu njegove pripreme u benediktinskome samostanu sv. Margarite u gradu Pagu.

Koludraška Štrika – raskošna slastica

Koludraška štrika je dobila ime po koludricama (sestrama) koje ručno izrađuju ovu raskošnu slasticu po staroj samostanskoj recepturi. Sastoji se od tijesta punjenog smjesom mljevenih badema i oraha, obogaćenom začinima, koricom limuna i maraskinom. Slično rapskoj torti, pripada posebnoj skupini mediteranskih blagdanskih slastica. Sestre je peku za posebne prilike: krštenja, vjenčanja i velike blagdane, što naglašava njenu važnost u povezivanju benediktinske zajednice s građanima Paga.

Samostan sv. Margarite je trajni svjedok povijesti Paga, te nastavlja i danas promicati kršćanske i benediktinske vrijednosti.