Crkva i škrinja sv. Šimuna – remek djelo gotičkog zlatarstva
Na glavnom oltaru crkve nalazi se srebrna škrinja svetoga Šime iz 1380. godine, remek djelo gotičkog zlatarstva.
Crkva Sv. Šimuna, čovjeka koji je u jeruzalemskom hramu nosio dijete Isusa na rukama, prvo je bila posvećena Sv. Stjepanu Prvomučeniku koji je kamenovan u Jeruzalemu oko 40. godine.
Novog titulara dobila tek 1632. kada je u nju smještena slavna škrinja s ostacima Sv. Šimuna koja se dotad čuvala u crkvi Sv. Marije Velike.
Starokršćanska trobrodna bazilika Sv. Stjepana izgrađena je pokraj glavnih gradskih vrata rimskog Jadera uz glavnu ulicu dekumanus, današnja Kalelarga, vjerojatno u 5. st.
Dimenzije ranokrščanske bazilike bile su nešto više od 20 x 30 m. Na istočnoj strani nalazila se potkovasta apsida. Uokolo apside bio je subselij – u ranokršćanskim bazilikama dugačka kamena klupa s naslonom koja prati zaobljenost apside. Nalazi se sa svake strane katedre, a na njoj sjedi kler.
Unutrašnjost je bila podijeljena u tri lađe kolonadom od 8 stupova međusobno spojenim polukružnim lukovima. Na sjevernoj lukove drže rimski stupovi, a na južnoj starokrščanski. Godine 1632. sagrađeno je veliko četvrtasto svetište za smještaj škrinje Sv. Šimuna remek djela gotičkog zlatarstva.
Škrinju Sv. Šimuna izradio je zlatar Franjo iz Milana. Naručila ju je hrvatsko-ugarska kraljica Elizabeta Kotromanić, kćer bosanskoga bana Stjepana II. Kotromanića i žena Ludovika I. Anžuvinskog, hrvatsko-ugarskog kralja koji je 1358. godine u Zadru, u sakristiji crkve sv. Frane, potpisao s Mlecima glasoviti Zadarski mir.
Južni zid sačuvan je gotovo u cijelosti i na njemu se nalazi sedam izvornih bifora. On je sa vanjske strane obojan bijelom bojom kako bi se razlikovao od ostatka kasnije pregrađivane crkve. Na vanjskom zidu sjeverne lađe nalaze se tri gotička prozora.
Na pročeljima bazilike se prepliću stilski oblici starokršćanske, srednjovjekovne, renesansne i barokne arhitekture. Danas se crkva smatra spomenikom provincijskog baroka.
Početkom 18.st. dograđuje se sakristija i zvonik uz začelje crkve.
Lokacija
Zadar
Zadar je najstariji kontinuirano naseljeni grad u Hrvatskoj. Smješten je na Jadranskom moru, u sjeverozapadnom dijelu Ravnih kotara. Zadar je sjedište Zadarske županije i šire sjeverne Dalmacije. Sam grad prostire se na 25 km2 s populacijom od 71 000 stanovnika u 2025. godini, što ga čini drugim najvećim gradom u Dalmaciji i petim najvećim gradom u zemlji.
IstražiBarok
U hrvatskoj barok se javlja u 17. stoljeću, a traje sve do kraja 18. stoljeća. U to vrijeme Hrvatska je ponovno ujedinjena s dijelovima svog teritorija koje su okupirali Mletačka Republika i Osmansko Carstvo, nakon stoljeća rascjepkanosti i podjela. Ovo ponovno ujedinjenje ne samo da je donijelo političku stabilnost i ekonomski prosperitet, već je potaknulo kulturni preporod i procvat umjetnosti u svakom segmentu.
IstražiGotika
U Hrvatskoj se gotika javila relativnio kasno. Osim u 13. i 14. stoljeću koliko traje u Europi kod nas njen je utjecaj vidljiv i u 15. i 16 stoljeću – npr. na trogirskoj i šibenskoj katedrali. Također na prostoru hrvatske, često se na gotičkim građevinama, mogu vidjeti primjese romanike i renesanse. Gotički utjecaj iz europskih zemalja, prilagođavao se vlastitim mogućnostima i potrebama i tako stvarao “domaći likovni izraz”. Ta mješavina stilova najizraženija je u Dalmaciji. Sjeverni krajevi bili su izloženiji utjecajima srednje Europe, dok su primorski krajevi svoj likovni izraz vezali uz talijanske uzore.
IstražiPredromanika
Najstarija svjedočanstva o građevnoj djelatnosti Hrvata javljaju se nakon 800., u vezi s prihvaćanjem kršćanstva; to su crkvice raznolikih tlocrta sa svodovima ili malim kupolama, sačuvane u Ninu, Omišu, Stonu, Trogiru (Sv. Barbara), na Krku. Od većih zgrada, izgrađeno je mnogo crkava, uglavnom uzdužnih, jednobrodnih ili trobrodnih. Takva je i crkva sv. Spasa na vrelu Cetine, iz 9. st. Crkva ima snažne oble kontrafore (izvanjske nosače), što joj daju osobine utvrde, dok je ulaz naglašen moćnim tornjem – zvonikom usred pročelja. Nastaje i mnoštvo manjih crkava raznovrsnih zanimljivih oblika, longitudinalnih ili centralnih. Najveća i najsloženija crkva kružne osnove iz 9. st. je crkva sv. Donata u Zadru. Kao klesana dekoracija ističe se između IX. i XI. st. pleterna ornamentika, koja se je bogato razvila u starohrvatskoj umjetnosti.
Istraži
Recenzije
Još nema recenzija.