Zagreb – Crkva sv. Martina pustinjaka
Crkva sv. Martina, kulturno-povijesno dobro s bogatom poviješću i neogotičkom arhitekturom, svjedoči o duhovnoj i kulturnoj baštini Zagreba.
Opis
Crkva sv. Martina, smještena u podnožju Susedgradskog brežuljka, datira iz 10. stoljeća i povijesno je povezana s cistercitskim redom, koji ju je držao od 1287. do 1345. godine. Godine 1899. kapela je temeljito rekonstruirana prema nacrtima arhitekta Hektora pl. Eckhela, koji je poznat po svom doprinosu obnovi zagrebačke katedrale. Tijekom ove obnove, oslikavanje svoda svetišta izvršeno je 1930. godine, čime je dodatno istican arhitektonski značaj ovog objekta.
Jednostavno zabatno pročelje središnje je mjesto neogotičkog kamenog portala, uz malu kamenu rozetu iznad ulaza. Drveni zvonik s zvonom iz XVII. stoljeća krasi ovaj kulturno-povijesni objekt, koji se odlikuje kulturno-povijesnom, graditeljsko-tipološkom, arhitektonskom i ambijentalnom kvalitetom.
Povijest i kontekst
- Prapovijest i antikaNajraniji tragovi života datiraju iz starijeg kamenog doba (špilja Veternica), dok se u brončano i željezno doba razvijaju nizinska naselja oko Save. U rimsko doba širim područjem dominira antički grad Andautonija (Šćitarjevo), čiji starosjedioci iščezavaju tijekom seoba naroda.
- Rani srednji vijek (8. – 11. st.)Nakon doseljavanja Hrvata u 7. stoljeću, nastaju prva starohrvatska naselja (Trnje, Kaptol, Grič, Vlaška ves). Godine 1094. ugarski kralj Ladislav osniva Zagrebačku biskupiju na Kaptolu, što označava početak pisane povijesti grada.
- 12. stoljećeRazdoblje učvršćivanja biskupske i kraljevske vlasti te razvoja trgovačkog i obrtničkog naselja podno Kaptola. Godine 1134. izdana je povelja s prvim pisanim spomenom biskupije i prvog biskupa Duha.
- 13. stoljećeStoljeće pustošenja i rađanja autonomnog grada. Nakon provale Mongola 1242., kralj Bela IV. izdaje Zlatnu bulu kojom Gradec postaje slobodni kraljevski grad, a ubrzo se dovršavaju utvrde Gradeca i Medvedgrad.
- 1205.U ovom periodu dolaze cistercitski redovnici u Hrvatsku, koji započinju izgradnju samostana i crkve na otoku rijeke Save, čime se postavlja osnova za kasniju gradnju kapele sv. Martina.
- 1209.Dokumenti Zagrebačke biskupije spominju izgrađenu kapelicu sv. Martina, koja se tada nalazila u Podgrađu uz Savu, što ukazuje na dugovječnu prisutnost ovog objekta u lokalnoj zajednici.
- 14. stoljećeRazdoblje gospodarskog jačanja, razvoja obrtništva, prvih cehova te uspostave javnih i zdravstvenih službi. Iz 1355. godine potječe prvi spomen ljekarne u Zagrebu, a 1368. proveden je prvi popis stanovništva.
- 15. stoljećeDoba turske opasnosti koje potiče dodatno utvrđivanje gradskih naselja i jačanje obrtničkih udruženja. Kralj Matijaš Korvin 1466. potvrđuje statuse cehova te odobrava utvrđivanje Kaptola zidinama.
- 16. stoljećeGradec i Kaptol postaju ključno političko i obrambeno središte. Hrvatski sabor 1557. godine Zagreb prvi put službeno naziva glavnim gradom (“kraljevskom varoši na brdu Gradcu”).
- 17. stoljećeStoljeće barokne obnove, dolaska isusovaca (1606.), razvoja obrazovanja i tiskarstva. Kralj Leopold I. 1669. priznaje status sveučilišta Kraljevskoj akademiji, čime počinje visokoškolska povijest grada.
- 1677.Kapela je opisivana kao zidana i cijela nadsvođena, a u njoj je postavljen oltar sa slikom sv. Martina.
- 18. stoljećeŠirenje grada u podgrađe (donji dio), preseljenje plemstva te preobrazba Zagreba u trajno političko i kulturno središte nakon velikog požara u Varaždinu 1776. godine, kada se u Zagreb sele središnje državne ustanove.
- 19. stoljećeDoba narodnog preporoda, industrijalizacije, gradnje željeznice (1862.) i spajanja Gradeca, Kaptola i okolnih naselja u jedinstveni Zagreb 1850. godine. Razorni potres 1880. potiče sveobuhvatnu historicističku obnovu Donjega grada pod vodstvom Bolléa i Kleina.
- 1898.Župnik Ljudevit Ivančan dokumentira izgled kapele i njenih okolnih prostora, koji su kasnije doprinijeli važnosti arhitektonskih intervencija za obnovu.
- 1899.Pod vodstvom arhitekta Hektora pl. Eckhela, kapela je obnovljena u neogotičkom stilu. Ova obnova uključivala je značajne intervencije na vanjskoj i unutrašnjoj strukturi kapele.
- 20. stoljećeBurno stoljeće ekspanzije, elektrifikacije (1907.), moderne arhitekture, prelaska Save i izgradnje Novog Zagreba (od 1957.). Godine 1987. Zagreb je domaćin Univerzijade, a 1991. postaje glavni grad neovisne i samostalne Republike Hrvatske.
- 20. stoljeće.Okoliš kapele doživljava velike promjene s prilagodbama pristupa i gradnjom drugih objekata, uz više intervencija na samoj kapeli.
- 1930.Oslikavanje svoda svetišta dodatno je obogatilo unutrašnjost kapele i istaknulo njen umjetnički karakter.
- 1994.Započinje nova obnova kapele pod vodstvom arhitekta Mladena Perušića, koja uključuje restorativne radove uz konzervatorske smjernice.
- 21. stoljećeRazdoblje u kojem Zagreb postaje suvremena europska metropola koja 2013. slavi ulazak u Europsku uniju. Nakon razornog potresa 2020. godine, grad pokreće opsežnu konstrukcijsku i cjelovitu obnovu povijesne jezgre.
- 2008.Završeni su unutrašnji radovi obnove, vraćajući kapeli njenu povijesnu vrijednost i ljepotu.
- 2020.Unatoč potresima koji su pogodili Zagreb, kapela sv. Martina ostaje bez većih oštećenja, ali se ukazuje potreba za daljnjim renoviranjem.
Lokacija
Zagreb
Zagreb je glavni i najveći grad Hrvatske. Proteže se od južnih obronaka Medvednice do obala rijeke Save. Donji grad, točnije Zrinjevac, se nalazi na nadmorskoj visini od 122 metra, a ima i povoljan zemljopisni smještaj na jugozapadnom kutu Panonske nizine, između alpske, dinarske, jadranske i panonske regije. Također se nalazi na važnom prometnom čvorištu puteva između Srednje i Jugoistočne Europe te Jadranskog mora.
IstražiGotika
U Hrvatskoj se gotika javila relativnio kasno. Osim u 13. i 14. stoljeću koliko traje u Europi kod nas njen je utjecaj vidljiv i u 15. i 16 stoljeću – npr. na trogirskoj i šibenskoj katedrali. Također na prostoru hrvatske, često se na gotičkim građevinama, mogu vidjeti primjese romanike i renesanse. Gotički utjecaj iz europskih zemalja, prilagođavao se vlastitim mogućnostima i potrebama i tako stvarao “domaći likovni izraz”. Ta mješavina stilova najizraženija je u Dalmaciji. Sjeverni krajevi bili su izloženiji utjecajima srednje Europe, dok su primorski krajevi svoj likovni izraz vezali uz talijanske uzore.
Istraži


















Recenzije
Još nema recenzija.