Crkva sv. Anselma i kapela sv. Marcele – zaštitnici kraljevskog grada Nina

Izgrađena je u 6. stoljeću, a obnovio ju je kralj Zvonimir 1070. godine. Kroz povijest crkva je više puta uništavana i obnavljana, a zadnja obnova bila je u 18 stoljeću, što joj daje današnji izgled.

Bočno uz crkvu smještena je kapela svete Marcele ili Gospe od Zečeva iz 15. stoljeća u kojoj se nalazi Crkvena riznica Zlato i srebro grada Nina.

U kapeli se također nalazi kip Gospe s božanskim djetetom i renesansna nadgrobna ploča ninskog biskupa Jurja Divnića. Kip je prenesen u Zadar 1646. pod navalom Mlečana, a 10 godina kasnije je vraćen u kapelicu svete Marcele.

Zvonik se nalazi zapadno od crkve. Izgrađen je od klesanog kamena, a pretpostavlja se da je iz 13 stoljeća. Rekonstruiran je u 17.stoljeću.

U Ninu se posebno slavi Majka božja, koja se štuje kao Gospa od Zečeva, danas je Gospino proštenje nadbiskupije Zadarske.

Sveti Anselmo

Glavni je zaštitnik Nina i nekadašnje ninske biskupije. Zaštitnik je filozofa i teologa. Prema stoljetnoj predaji, jedan od sedamdesetorice Kristovih učenika, osnivač i prvi biskup ninske Crkve.

Nakon Kristova uskrsnuća uputio se propovijedati evanđelje u Galiju. Odatle je sa svojim pratiocem i đakonom Ambrozijem i Marcelom, krenuo u današnju Hrvatsku te mnoge obratio na kršćanstvo. Njemu je posvećena bivša ninska stolna crkva, u kojoj se čuvaju njegovi posmrtni ostaci u moćnicama od srebra i zlata.

Sveti Anselmo pojavljuje se u najstarijim prikazima kao ‘orans’ u misnici, s izrazitim postrigom na glavi, zatim kao ‘benedicens’ s knjigom u lijevoj ruci, a u kasnijim djelima s mitrom na glavi, knjigom u ruci i desnicom podignutom na blagoslov.

Sveta Marcela

Uz svetog Anselma zaštitnica grada Nina. Prema ninskoj predaji, Marcela je pratiteljica sv. Marte i njezina brata Lazara, koji su se nakon Isusova uskrsnuća otisnuli na otvoreno more u čamcu i čudesno stigli u Marseilles.

Legenda priča kako je Marcela zajedno sa sv. Martom propovijedala evanđelje najprije u Galiji. Nakon smrti sv. Marte napisala je njezin životopis, a potom krenula u Hrvatsku te zajedno s Anselmom osnovala ninsku Crkvu. Kraj crkve njoj naslovljene postojao je nekoć u Ninu samostan redovnica.

Po predaji, ona je, također, žena iz naroda koja je, prema Lukinu evanđelju, povikala Isusu: ‘Blago utrobi koja te nosila i prsima koja si sisao!’

Naziva se još i Marija Negra. To je skraćen naziv od Marija Energumena što na grčkom znači opsjdnuta, te navodi na zaključak da je ona zapravo ista osoba kao i Marija Magdalena ‘iz koje bijaše izišlo sedam zlih duhova’ prema evanđeljima po Luki i Marku.

U likovnom prikazivanju nema posebnih oznaka, ali se prepoznaje po stavu adorans (‘klanjateljica’ – ruke raširene na prsima).