Nin – Biskup Grgur Ninski

Zagovornik narodnog jezika i pisma

Biskup Grgur Ninski stolovao je u Ninu oko 900. – 929. godine. Za vrijeme svog stolovanja poznat je kao glavni zagovornik staroslavenskog jezika i narodnog pisma glagoljice kao i glagoljaškoga bogoslužja. Kada se 925. godine Tomislav proglašava kraljem biskup Grgur Ninski imao je vodeću vrhovnu crkvenu vlast u državi Hrvatskoj.

Prvi crkveni sabor iz 925.

Glavna zadaća prvog crkvenog sabora, održanog u 925. godine u Splitu, bila je rješavanje pitanja crkvene jurisdikcije (pravosuđa) na području Kraljevsva Hrvatske i Dalmacije te iskorjenjivanje “Metodijeve nauke“, odnosno slavenskog jezika u liturgiji i glagoljice.

Na saboru su bili prisutni svi dalmatinski biskupi: splitski Ivan, zadarski Formin te rapski, krčki, osorski, dubrovački, kotorski, ninski i stonski biskupi. Biskup Grgur borio se zajedno s kraljem Tomislavom za bogoslužje na hrvatskom (slavenskom) jeziku i za uporabu glagoljice kao pisma.

Na saboru je odlučeno da će celibat biti obvezan te se svećenicima zabranjuje nošenje brade. Donesena je i odluka uperena protiv glagoljaškog svećenstva. Zabranjeno je zaređivanje i promicanje u više redove svećenicima koji nisu znali latinski jezik.

Najvažnije je bilo pitanje sjedišta nove crkvene pokrajine za Dalmaciju i Hrvatsku. Na metropolitansku čast pretendirali su splitski nadbiskup Ivan, kao nasljednik salonitanske Crkve koju je osnovao još navodni učenik Svetog Petra apostola, sv. Dujam, zadarski biskup Formin i ninski biskup Grgur Ninski.

Odlukom sabora odlučeno je da će metropolitansku (nadbiskupsku) vlast zadobiti ona crkva i grad, gdje počivaju svete kosti blaženoga Dujma, dakle Split, a posebno se naglašava da je od sada i ninski biskup podređen splitskom nadbiskupu.

Drugi crkveni sabor iz 928.

Budući da se Grgur Ninski žalio papi na odluku splitskog sabora, papa je naredio sazivanje drugog crkvenog sabora koji bi razriješio sporna pitanja.

Na drugom saboru, također održanom u Splitu 928. godine, potvrđen je prvobitni zaključak da crkvena vlast nad cijelom Hrvatskom i Dalmacijom pripada splitskom nadbiskupu, te se svima nalaže poslušnost splitskom nadbiskupu. Donesena je i odluka o ukidanju ninske biskupije, jer nije imala antičku tradiciju, a Grguru Ninskom dodijeljena Skradinska biskupija.

Premda je liturgijski jezik službeno postao latinski, u stvarnosti je to bilo neizvedivo. Zbog malog broja svečenstva koji su znali latinski jezik bogoslužja na starohrvatskom uz uporabu glagoljice  su se nastavila.

Kipovi Grgura Ninskog koje je izradio Ivan Meštrović

Ivan Meštrović izradio je ukupno tri spomenika Grguru Ninskom.

Prvi je poklonjen gradu Splitu i bio je postavljen 29. rujna 1929. godine.

Drugi, upola manji, postavljen je dvije godine kasnije, 20. rujna 1931. na Franjevački trg u Varaždinu.

Treći spomenik, je odljev Varaždininskog Grgura, postavljen u Ninu pokraj crkve sv. Anselma 10. rujna 1969. godine povodom proslave 900. obljetnice izdavanja povelje hrvatskoga kralja Petra Krešimira IV. Poveljom se prvi put spominje pojam Mare Nostrum (naše more) kao dokaz kraljeve vlasti na moru i na kopnu.

Varaždinski kip je prva inačica spomenika Grguru Ninskom koju je Meštrović skicirao na crtežima i modelirao u gipsu. Postavljen je uz Franjevačku crkvu s obzirom na to da je Grgur Ninski bio hrvatska povijesna crkvena osobnost pa se smatralo da je prikladno da bude postavljen uz neki sakralni objekt. Poklon je sam Meštrović popratio riječima:

»Neka Grgur Ninski bude na hrvatskom sjeveru kao i onaj na jugu u Splitu vidljivi dokaz na našu uspješnu borbu za crkvenoslavenski jezik i hrvatsku glagoljicu.«

Splitski spomenik izvorno je stajao na splitskom Peristilu sve do studenoga 1941. godine kada su ga talijanski okupatori uklonili i rastavljenoga ga odložili u dvorištu općinskih skladišta na obali. Ponovno je postavljen 1954. godine između sjevernih (zlatnih) vrata Dioklecijanove palače i Gradskoga parka.

Brončani nožni palac spomenika je izlizan zbog lokalnog vjerovanja kako dodir palca u prolazu donosi sreću i ostvarenje želja.