Perivoj kraljice Jelene Madijevke – Bastion Grimani/Ponton

Radovi na izgradnji fortifikacijskog sustava u Zadru započinju u doba Mletačko-turskog rata 1537. – 1540. U 16. stoljeću Michele Sanmicheli i Giangirolamo Sanmicheli grade novi obrambeni sustav sa tri bastiona u skladu sa novim tehničkim dostignućima i okolnostima.

Na jugu je sagrađen bastion uz srednjovjekovnu Citadelu, usred poluotoka smješten velik središnji bastion Ponton/Grimani na kojem se nalazi Perivoj kraljice Jelene, a sjeverno, pokraj današnjeg mosta, bastion sv. Marcele gdje se danas nalazi Muzej antičkog stakla. Bastion Citedela podignut je u doba generalnog providura Alvisea Grimanija, pa je po njemu dobio ime, ali je iz nerazjašnjenih razloga s vremenom njegovo ime prešlo na ovaj bastion.

Tada je premješten glavni ulaz u grad, koji se u doba Rimljana, ali i u srednjem vijeku nalazio ispred Providurove palače, u lučicu Fošu. Kako bi se obrana grada dodatno ojačala izgrađena je i utvrda Forte, današnji park Vladimira Nazora, te su prokopana dva kanala. Jedan istočno od utvrde Forte, na današnjim ravnicama a drugi između Bedema Grimani i utvrde Forte.

Zadar je svoj prvi javni Gradski perivoj – današnji Perivoj kraljice Jelene Madijevke – dobio dok je još bio grad-tvrđava. Podigao ga je 1829. po vlastitim zamislima tadašnji vojni upravitelj grada barun Franz Ludwig von Welden – pasionirani botaničar, koji je oduševljen dalmatinskom florom i osmislio perivoj. Perivoj je punih četrdeset godina predstavljao neku vrstu balkona grada jer se iz njega pružao krasan pogled na more i okoliš.

Kako je Gradski perivoj bio jedan od centara društvenih zbivanja u gradu, u novinama su se često mogle pročitati zgode i događaji iz perivoja. To su najčeće bili koncerti, igrokazi, pantomima, izložbe, te razne sportske egzibicije poput dizanja balonom ili pokazivanja snage.

Međutim, u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća Zadar se značajno mijenja te Perivoj prestaje biti središte gradskih događanja.

Uvođenjem gradske rasvijete i postavljanjem Velikog kandelabara na glavnom gradskom trgu 1894. godine (tadašnja Piazza dei Signori), odvukao je gradsku glazbu iz perivoja, pa je svaku drugu nedjelju svirala na trgu.

Godine 1868. Zadar prestaje biti grad tvrđava, ruše se gradske zidine s morske strane, i Austrijanci započinju gradnju Nove rive (danas Obala kralja Petra Krešimira IV) 1875.-1906. Nova riva u svojoj duljini od oko 800 metara i četrnaest reprezentativnih zgrada, uz dvostruki drvored i cvjetne gredice, imala je poštu, hotel, tri kavane i gat gdje su pristajali putnički parobrodi. To je bilo dovoljno da se središte gradskih zbivanja prebaci na Novu rivu.